Dogo argentino vodi porijeklo iz provincije Kordoba koja pokriva središnju regiju Republike Argentine. Tvorac ove rase pasa je Dr. Antonio Nores Martinez, (renomiran) doktor i pripadnik stare fimilije tog prostora. Godine 1928., njegova ljubav prema psima, vjerovatno i kao dio porodičnog naslijeđa, vodi ga ka postavljanju osnove i standarda za novu pasminu koju naziva El Dogo Argentino. Cilj njegovog rada bio je stvaranje psa za lov na krupnu divljač, prije svega, na divllju svinju i pumu a koji bi bio prilagođen grubim predijelima te jedinstvenom načinu lova i tradiciji Argentine.

Agustin Nores Martinez je napisao:

"... Bila je godina 1925. Moj brat Antonio i ja smo bili pred osamnaestom godinom našeg života (bio je godinu stariji od mene), kada smo obojica bili obuzeti istinskom ljubavlju ka psima svih rasa, ljubavlju koja će nas pratiti cijeloga života, a koja je pratila njega, do njegove prerane smrti, i kao što će biti, uz volju Božiju, do moje predstojeće ... Bilo je to u vrijeme kada je moj brat Antonio objelodanio njegovu zamisao stvaranja, kroz ukrštanja sa postojećim pasminama, liniju pasa sposobnih za lov na našim posjedima i šumama, sposobnih da gone plijen i ubijaju, ili barem da ga svojom snagom čuvaju prikovanog za zemlju do dolaska lovca. Ova zamisao je nastala najviše iz razloga što evropski tip goniča nije bio sposoban za ostvarivanje svoje uloge a zbog prirode i velikog prostranstva naših predjela te veličinom i snagom divljih svinja koje su ih nastanjivale ...
... Još uvijek se sjećam dana kada je moj brat Antonio po prvi put spomenuo svoju zamisao i namjeru da za stvarnje osnove nove rase iskoristi psa poznatog pod imenom "Viejo Perro de Pelea Cordobes" (stari borbeni pas Kordobe). Ovaj pas je bio potomak španskih mastifa koji su na tlo Južne Amerike stigli kao pratioci tadašnjih kolonizatora, a koji su kasnije ukršteni sa bulterijerima i ostalim borbenim psima za jedinu svrhu, borbe pasa. Namjera je bila iskoristiti rijetku hrabrost i borbeni duh ovih pasa kao osnovu, dodavajući ostale pasmine koje bi povećale njegovu visinu, njuh, brzinu, lovni nagon i iznad svega, odstraniti njegovu "želju za borbom sa drugim psima" a koja bi ga činila beskorisnim u grupnom lovu. Željeli smo da novi psi budu prijateljski raspoloženi i sposobni da žive slobodni na posjedima i među porodicama, održavajući hrabrost izvorne pasmine ali primjenjene za korisnu svrhu a što je lov na krupnu divljač kao oblik nadzora grabljivih vrsta ..."

Iz knjige "El Dogo Argentino: prava istorija ", pripremljene od Dr. Victor Valino-a, prevedene na engleski jezik od strane Dr. Marcelo Fernández-a, 1995. godine.

Antonio i Agustin Nores Martinez su sakupili deset kordobskih kuja kao jezgro njihovog budućeg rada i započeli uvođenje prvih mužjaka ostalih pasmina sve dok prvi potomci nisu pokazali izgled željenog pravca.
Nakon potpunog i detaljnog ispitivanja karaktera te kroz odabir različitih generacija, Dr. Antonio Nores Martinez je ostvario svoju zamisao, formirao je svoju prvu familiju pasa. Njihova snaga, istrajnost, oštar njuh i hrabrost su ih učinili da budu među najboljim psima za lov na divlje svinje, pekarije (četvoronožne životinje slične svinji), pume i ostale grabljive vrste koje se mogu naći u prostranim i raznovrsnim predijelima Argentine. Sklad i uravnoteženost ovih pasa te odlična, atletska mišićavost njihovih tijela su idealne osobine za izdržavanje dugotrajnih puteva u svim vremenskim prilikama i bespoštednu borbu sa gonjenim plijenom.
Prvo javno predstavljanje rase se održalo za vrijeme "Izložbe lovnih pasa" organizovane od strane "Lovačkog društva Buenos Airesa" na prostoru "Seoskog udruženja Argentine", 28. septembra 1947. godine
Originalni standard pasmine je bio objavljen u majskom izdanju, 1947. godine, časopisa Diana (Meta, prevedeno sa španskog jezika), broj 89, stranice 28-40, Buenos Aires, Argentina.
Antonio Nores Martinez je tragično izgubio svoj život 2. novembra, 1956. godine, a njegovom snu je nedostajao završetak. Agustin Nores Martinez je ostao jedini startelj rase. Pod njegovim nadzorom, u narednih petnaest godina, slijedi dodatni uzgoj do tada stvorenih dogo argentino familija. U isto vrijeme, većina pripadnika ove rase već bivaju isprobana u besputnim prostranstvima Argentine, dokazujući sebe kao odlični lovci na krupnu divljač. Dogo argentino je brzo postao legenda.
Kinološka Federacija Argentine i Seosko Udrženje Argentine priznaju ovu rasu 21. maja 1964. godine i otvaraju uzgojnu knjigu. Tek 31. jula 1973. godine Međunarodna Kinološka Federacija prihvata dogo argentino pod svoje okrilje kao prvu i jedinu argentinsku pasminu a zahvaljujući ogromnoj ljubavi, radu i trudu Dr. Agustin Nores Martinez-a, bratu i naslijedniku njenog stvaraoca.
Danas, dogo argentino je atletski pas nevjerovatne snage i odlučnosti koji će hrabro istupiti pred najsuroviju divlju svinju, na njenom tlu, bez straha. U isto vrijeme, pripadnici rase dogo argentino su priorodni čuvari svojih gospodara, njihovih porodica i domova, predvidive i stabilne naravi, te izvrsni pratioci.